Na fotografijama je samo jedan manji broj umjetnika za čije koncerte sam ugađao klavir, a snimljene su u zadnjim godinama moga rada kada sam uopće počeo da ih snimam.
Ida Gamulin na restauriranom klaviru Dore Pejačević
S obzirom na moje iskustvo podijelio bih s Vama nešto svoga znanja o tome, kako se ovi veliki i teški a ipak toliko osjetljivi instrumenti, čuvaju i održavaju. Pravilno čuvanje i održavanje bitno je, kako bi Vaš klavir, Vama i Vašim potomcima, pružao maksimalno zadovoljstvo, kroz dugi niz godina.
Održavanje klavira ili pianina započinje odabirom njegovog mjesta u vašem domu. Obzirom da su izrađeni pretežito od drveta vrlo su osjetljivi na klimatske promjene. Idealna temperatura za čuvanje klavira je oko 200C a relativna vlažnost oko 50%. Manja odstupanja od ovih vrijednosti nisu toliko bitna koliko je bitno da su te vrijednosti konstantne tijekom cijele godine. Klavir treba držati podalje od bilo kojeg izvora topline, direktnog utjecaja sunca, propuha i vanjskog zida, pogotovo ako je termo izolacija zidova loša.
Vanjske površine brisati mekanom krpom eventualno malo navlaženom. Po potrebi koristiti neko od sredstava za poliranje. Površinu tipki brisati također sa mekanom navlaženom krpom sa dodatkom vrlo male količine tekućeg sredstva za pranje posuđa.
Na klaviru ne držati nikakve predmete a pogotovo ne vaze sa cvijećem. Jedino što na klaviru eventualno smije stajati, to su note ali i to ne u ogromnim količinama.
Ako se klavir svakodnevno upotrebljava, bilo za sviranje ili vježbanje, potrebno ga je minimalno jednom godišnje ugoditi. Preporuka je da se klavir ugađa i dva puta godišnje, pogotovo ako se mnogo koristi.
Ugađanje je s vremena na vrijeme potrebno i ako se klavir ne koristi jer i samim stajanjem klaviru popušta zategnutost žica, nakon nekoliko godina i do pola tona od standarda. Takav klavir nemoguće je ugoditi jednim ugađanjem.
Prije ugađanja svaki savjestan “klavirštimer” pregledati će instrument i po potrebi izvršiti podešavanje rada mehanike ili neke manje popravke.
Klavir Blüthner serijskog broja 40 561 (broj je djelomično izbrisan i slabo čitljiv) proizveden je oko 1895. godine, i naj vrijedniji je eksponat zavičajnog muzeja u Našicama. Nalazi se u spomen sobi Dore Pejačević.
Klavir Bösendorfer serijskog broja 24 833 iz 1928. godine, pronašao sam u kino dvorani u Belom Manastiru u nekakvom skladištu, zatrpanog svim i svačim. Jedna noga bila mu je pokidana, druga djelomično pokidana a treća je nedostajala. Nedostajao je i mali poklopac iznad stalka za note kao i poklopac iznad klavijature. Originalna lira mu je također nedostajala a postojalo je nešto što je trebalo poslužiti kao lira. Sve je to trebalo iznova napraviti. Danas klavir stoji u istoj kino dvorani ali na pozornici i služi za potrebe koncerata jer ipak je to jedan Bösendorfer.
Pianino je bio za otpis. Mehanika u derutnom stanju i neupotrebljiva. Kućište kroz godine navuklo vlagu i staro ljepilo popustilo. Kada sam ga počeo rastavljati doslovce mi se raspao. Otpala mu se desna bočna stranica, otpao mu je pod a kada sam skinuo žice i čelični okvir ispala mu je i rezonantna daska u nekoliko dijelova. Vratiti ovaj instrument u život bio mi je veliki izazov!